Zašto vaše dijete ide u vrtić ?

Vrtić je druga kuća, drugi dom, sigurnost…

Je  li vam to, ako ne prva, onda jedna od asocijacija na boravak u istom?

Jer, ako nije čak ni u primisli, dobro razmislite želite li da vaše dijete bude dio vrtićkog kolektiva ?

 

Musavi, prljavi, zamazani, ljepljivi, a zadovoljni dječji osmjesi i duše pune sreće, radoznale oči, otkrivalice. To bi trebala biti temeljna emocija i prva potreba djeteta pri pomisli na vrtić.

Dijete treba znati da je u vrtiću dobro došlo, u njemu će ga dočekati s osmijehom i zagrljajem i pokazati mu da je važan/važna. Mora znati da će tu moći istraživati, spoznavati, družiti se, iznad svega.

Ako svega toga, dragi roditelji, nema u vašem srcu, zaobiđite vrtić, ako vam je vrtić nužno zlo, pokušajte u sebi pronaći mjesto za navedene osjećaje i doživljaje.

 

Kada dijete dolazi u vrtić i ako je lijepo, elegantno pri tome odjeveno, kao da je krenulo na modnu reviju, mislite li da je primjereno slati mu poruku tipa: „ Pazi, nemoj se isprljati, budi pažljiv dok jedeš, to su ti nove stvari…“ Ili je bolje reći: „Provedi ugodan dan s prijateljima, volim te, dolazim čim završim s poslom…“ i onda snažan zagrljaj.

Ima puno lijepo odjevene djece, koja se ne znaju igrati, pogledavaju svoju odjeću i kao svetinju čuvaju svoju skupu igračku, jer je imperativ vratiti je kući čitavu.

Tko uživa u toj odjeći i igračkama, dijete ili roditelj ?

 

Ima puno djece koja odlaze kasno na spavanje, a onda kasno dolaze u vrtić, pa onda ne mogu spavati kada to ostala djeca čine. Mislite li da je takvom roditelju bitna grupa i pravila iste. Samo taj roditelj ima dijete – boga i samo su njegove potrebe važne. O, kako se te stvari brzo okrenu  protiv takvih roditelja, jer ako dijete kao malo ne nauči poštovati pravila i granice do kojih može ići, kao starije će izazivati nepoželjne i neprimjerene oblike ponašanja u školi, ulici, izlascima i naravno u kući. Nažalost , roditelj o tome ne razmišlja, a onda, okrivljuje sve druge: sustav, društvo, školstvo… lakše mu je tako nego suočiti se samim sobom i nadljudskim naporima, ako treba, počne ispravljati pogrešku. Svaki pokušaj ispravljanja pogreške bolji je od ignoriranja ili prebacivanja krivice na druge.

 

Nadalje, što znače pitanja upućena djetetu, u prisustvu odgojitelja ili nasamo, prilikom dolaska u vrtić po dijete, kao što su: „ Je li te netko dirao, kaži mami; opet si se isprljao; ljubavi pa što ti je; tko te naljutio, a dijete veselo… Nije li bolje snažan zagrljaj, uz komentar: „ Jedva sam čekala / čekao da te vidim. Kakav je bio tvoj dan u vrtiću ? Što ti se danas najviše svidjelo?

Roditelji najčešće  pitaju: Je li jeo, spavao, a ne je li se smijao, koja mu se igra najviše svidjela…    („ O, nešto ste danas bojali, je li zato moj umjetnik zamazan bojom ?“)

A, tek padanje u „ nesvijest“ ( jer to moje dijete nikada ne radi ), ako njega ili nju netko udari, ogrebe, padne ili najgore ugrize. Pa i vaše dijete čini iste, ako ne iste, onda slične nestašluke, jer je dijete, a nestašluci idu uz taj pojam, neraskidivo su vezani, ako djetetu dozvolite biti dijete.

Svi roditelji znaju da su grupe u kojima borave njihova djeca brojne. Dobili ste jasne upute koju odjeću dijete treba za vrtić, odjeću koja ga neće sputavati , već će se u njoj moći nesmetano valjati, puzati, sjediti na podu, naravno da se brzo i lako odjene i razodjene.

Nije poželjno donositi skupocjene igračke, jer ih djeca u igri mogu pokvariti. Djeca se igraju i dijele igračke, zbog čega bi ih inače donosili, ako će ih cijelo vrijeme grčevito stezati uza se. Dijete je dio grupe, a u grupi se i drugoj djeci dopušta vidjeti ili dodirnuti igračku, a uloga odgojitelja je voditi brigu o djeci, učiti ih elementarnim stvarima i puno se igrati s njima. Suvišno je i spomenuti, odgojitelj nema vremena ni prostora paziti dječje igračke, šnale, gumice…

Koga odgojitelj treba čuvati djecu ili predmete ?

 

Volite i uvažavajte svoje dijete i njegove prirodne potrebe, to je vaše pravo i obveza.

Isto tako, pokušajte voljeti mjesto gdje vaše dijete provodi mnogo vremena, dok vi zarađujete za život.

Izbjegavajte ulogu lovca na greške, jer tako odgajate budućeg lovca.

Radujte se, smij te se s djetetom, igrajte se što više možete, umjesto da ste za kompjuterom ( mobitelom ) ili pred tv ekranom. Nikad jasniju i neviniju sliku svoga djeteta nećete imati, uživajte u plodu Vaše ljubavi. Onda ćete znati : radim pravu stvar, razvijam sretno i zadovoljno dijete koje će biti sposobno voljeti, cijeniti sebe i svijet koji ga okružuje.

I uvijek, uvijek poštujte pravila, postavljajte jasne granice, samo tako ćete naučiti svoje dijete prepoznati i razlikovati dobro od zla.

 

Pripremila: Marija Mrkić, odgojitelj

Izvor: Roditeljstvo i odrastanje